“Moja je majka u šezdesetoj počela hodati osam kilometara dnevno. Danas joj je devedeset godina, a mi nemamo pojma gdje je“
Nasrudin
Godina prepoznavanja …godina prihvaćanja duhovnosti, kao nužnog i integralnog elementa svakog čovjeka, godina unutarnje higijene…
2012. je GODINA u najmanju ruku UKLJUČIVANJA DUHOVNOSTI KROZ PREUZIMANJE OSOBNE ODGOVORNOSTI ZA SVOJ NAČIN DJELOVANJA!
Svijet počinje u meni! Ja sam svoj okoliš!
Ako bilo što želite promijeniti morate vidjeti stvar na novi način! A to podrazumijeva otpuštanje stava biti u pravu, zahtijeva slušanje, ulazak u odnose sa sobom i svijetom bez pretpostavki o nečemu i nekome. Pustimo da svatko unutra zna koliko je “dobar” ili “loš”… To je najviše što bismo trebali suditi o drugima! Jedan sudac je jako puno, dva!!! Definitivno previše! Jedna definicija može uništiti jedan svijet! Ne morate biti onaj koji će nekoga slomiti. Umjesto toga radi se na beskompromisom dolasku svojoj Istini…
Zamislimo koliko energije odlazi na tračanje i pričanje o drugima… Toliko smo nekome blizu koliko se njime psihički bavimo. Način na koji se nekime bavimo, u velikoj nas mjeri opisuje.
S druge strane, jednako toliko energije potrebno je ulagati u to da smo u pravu… koliko je potrebno vječnih rasprava za bezumno branjenje svoje pozicije!
Kako u kulturu glave unijeti malo osjećaja? 2012. je uistinu godina koja tjera na potpunu reorganizaciju načina na koji mislimo.
1. NIKAD NE SMATRATI NEŠTO NEMOGUĆIM!
2. SVAKI OBLIK POVREDE JE NAZAMISLIV!
Duhovnost nije patnja
Vjera nije duhovnost! Tako se razlike stvaraju i održavaju. Duhovnost nema veze sa diskusijom! Duhovnost nije ulaženje u debate. Duhovno je mijenjati fokus i ne sudjelovati u onome što nas slabi. Duhovnost nije borba, jer borba je grč i podrazumijeva nepovjerenje da stvari mogu biti lijepe i ugodne, SADA. Borba je vjerovanje u prošlost.
Dosta nadmetanja! Naročito nadmetanja u patnji… “Uf i ne znaš kako je meni teško!”… Je li uistinu još potrebno priznati nekome da mu je teško!? Razmislite o nečijoj želji da surađuje, sluša i misli o ikome drugom dok priča o svojoj patnji. “Svojoj patnji”! Kakva konstrukcija!
Budimo jedni drugima potpora kroz radost!
Jer kad stvari ne idu, razmišljajmo o novim rješenjima. Teško da itko sve zna o svijetu i životu. Kad nešto ne ide, uvijek je to stvar inercije i osobne tvrdoglavosti! A nepotrebno je ponavljati prošlost jer biografija postaje biologija… Točnije, kukanje rađa slabo tijelo, društvo i duh.
Kako održati raspoloženje?
Za održati raspoloženje potrebno je više od ponavljanja mantri. Reći i misliti nije dovoljno. Potrebno je postati novi način bivanja. Želja za postignućem nije dovoljna! Nikakvo postignuće nije dovoljno… No postanete li uistinu u svom djelovanju novi, stalno i opet i vodite li računa o tome s koliko ljubavi nešto radite… e, to već mijenja sliku. Ništa vani! Nikakvo priznanje! Nitko Vam sa sigurnošću ne može reći da ste odustali od svog starog sustava vjerovanja! Prvo to morate osjetiti sami, osjetiti to u sebi… osjetiti i vidjeti pomak da radite stvari na drugačiji način… A potvrda izvana… Ona stigne, o tome ne treba brinuti.
Kako održati raspoloženje?
Preuzimanjem odgovornosti! Što to znači? Najjednostavnije prihvatiti da nitko nikoga nije doveo u tešku situaciju! Ogledalo odnosa oko mene moj je dio.
Želite li odustati od rana, za početak
Potrebna je DISCIPLINA!
Disciplina je komunikacija sa sobom, a ne sa stvarima oko sebe (nemojte disciplinirano vježbati jogu ako vam je užasno naporno , jer očito ne komunicirate sa sobom… nemojte jesti isključivo sirovo i stalno pričati o tome kako ništa drugo ne valja, jer očito ne komunicirate sa sobom.)
Disciplina je uporno oslanjanje na intuiciju.
Ta disciplina rađa STRPLJENJE.
Strpljenje je ogromna duhovna kvaliteta jer potvrđuje vjeru u život.
Sa pristojnom količinom discipline i strpljenja rađa se MIR!
U miru se zaboravlja na ono što predstavljate u društvu i na ono što želite postati.
Mir ne stvara neprilike,
ne traži da se indentificirate
niti da Vas spasi 2012., roditelji ili Vaša druga polovica.
Mir Vas tada polako primiče stvarima od kojih se osjećate dobro
i u kojima uživate.
Mir rađa RASPOLOŽENJE,
Raspoloženje rađa BLAGOST,
a blagost rađa sve veći stupanj SUOSJEĆANJA
prema sebi.
Djelovanje iz suosjećanja prema sebi otvara prostor
za ono što je svatko od nas uistinu došao ovdje napraviti.
I
LJUBAV PREMA DRUGIMA!
Ne postoji više dobro i loše.
“Ići ususret promjenama i zadržati slobodu duha usprkos nevolji, znači posjedovati nepokolebljivu snagu“
Helen Keller
JUL