Teško je odlučiti odakle početi sa zahvalama. Stoga ću se poslužiti kronološkim redom koji je i najlogičniji.

Prije svega, želio bih se zahvaliti svojim roditeljima, ali ne zato što su me donijeli na ovaj svijet, jer to nije bila samo njihova odluka. Zahvaljujem im na svim lijepim trenucima, na potpori i ohrabrenjima, brizi i ljubavi koju su mi ponekad pokazivali na neobičan način. Kao mali, uvijek sam se pitao kako povezati batine i ljubav! Sad (donekle) razumijem. Hvala im i na svim lošim trenucima, razočaranjima, kritikama i kočnicama, bez kojih danas ne bih pisao ove retke. Oni su mi pomogli da rastem, a lijepi trenuci bili su pravovremeni lijek na ranu i ugodno osvježenje!

Hvala svim rođacima, prijateljima i poznanicima iz moje rodne Slavonije koji su me, zajedno s mojim mušicama i (nevjerojatno velikim) egom, trpjeli sve ove godine. Oni su bili moj prozor u svijet razlika među ljudima, dokaz da se, iako nismo svi isti, ipak možemo zajedno družiti. Uz njih sam naučio važnost razumijevanja koje umanjuje razlike i tako omogućuje zajednički život i druženje.

Hvala jednoj i jedinoj D koja je bila velika prekretnica u mom životu. Možda će jednog dana saznati za sve vrhove i provalije koje sam uz nju proživio, puno naučio, stotinu se puta promijenio i otrgnuo iz slavonske svakodnevice. Hvala ti što postojiš D!

Hvala svim prijateljima u Zagrebu koji su mi olakšali prelazak u taj veliki i lijepi grad. Bili su mi velika potpora na početku. Posebnu zahvalu upućujem Dragutinu i Ivi koji su me toliko šokirali svojim postojanjem, razmišljanjima i osobnostima! Da ih nisam upoznao, ne bih vjerovao da takvi sjajni ljudi i prijatelji postoje.

Hvala svima!