Vrijeme provedeno na poslu zauzima značajni dio našeg dana. Ako imamo ‘sreće’, radimo posao koji volimo i okruženi smo ugodnim radnim kolegama. U suprotnom, radna okolina može biti naporna, a međuljudski odnosi mogu nam oduzimati puno više energije nego što to zahtijeva sam posao.
Zašto je tako? Zašto su odnosi s radnim kolegama ponekad napeti? Kako dolazi do tih napetosti i možemo li na njih utjecati?
Odnos neke osobe prema poslu razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Nekome je posao rutina, nekome zabava. Pojedinci od posla naprave obvezu, a drugi u njemu uživaju. Netko se s poslom poistovjećuje u većoj mjeri od drugog.
Osnovni uzrok tolikim razlikama leži u stavu s kojim dolazimo na posao. Taj stav je tijekom našeg odgoja i obrazovanja ugrađen u naš ego. Prema tome, odnos prema poslu oslikava sve ono što je godinama u nas usađivala okolina i što smo djelomično sami nadogradili prema svojim sklonostima. A stavovi pojedinaca često se bitno razlikuju. I eto podloge za sukobe i tenzije.
Poistovjećivanje osobe s poslom ima podlogu u želji za samoostvarenjem. Tako mnoge osobe u poslu vide priliku da pokažu svoje kvalitete (tj. one osobine koje su egu bitne) i na taj način dokažu svoju vrijednost uspoređujući se s drugima. Pojedinci tom dokazivanju pristupaju s tolikim žarom, da ponekad ne biraju sredstva za ostvarenje svojih ciljeva. I tako dolazi do sukoba. Možete li ovdje primijetiti igru ega? Razmislite!
Osoba koja se želi dokazati na poslu, postupa po zahtjevima svog ega koji od nje traži dokazivanje. Time se ona zapravo želi istaknuti pred drugima i stalno se s njima uspoređuje. To je klasični ego odnos – uspoređivanje s drugima i težnja da se bude bolji od njih. Iz tog uspoređivanja i dokazivanja proizlaze i mnogi sukobi, jer različite osobe imaju drugačije sustave vrijednosti i dokazivanja. Ako moraju surađivati, postoji velika mogućnost za razmimoilaženje stavova, jer svaka od njih polazi s drugog stajališta. Ukoliko je njihov ego jak, niti jedna od njih neće odstupiti od svojih stavova i to vodi neizbježnom sukobu koji može imati različite oblike (netrpeljivost, nerazumijevanje, ogovaranje, razni otpori i sl.).
Odbacivanjem ega na poslu, otvaramo se prema svojim suradnicima i na taj način postajemo spremni saslušati ih i uvažiti njihovo mišljenje. Ukoliko se s njima ne slažemo, to neće dovesti do sukoba, već će se ulaganjem dodatnog napora doći do zajedničkog rješenja koje je sigurno bolje od svakog prijedloga pojedinačno.
Možemo reći da postupanje iz ega postavlja granicu i udaljuje nas od naših suradnika. Razlike između stavova i mišljenja sve se više zaoštravaju i produbljuju, a svako neslaganje može biti razlog za sukob. Ego želi nametnuti svoj stav drugima, a ujedno ne prihvaća tuđe stavove. Otežava se svaki oblik suradnje, povećavaju otpori među ljudima i narušavaju međuljudski odnosi. Takva radna sredina trpi velike gubitke zbog niske učinkovitosti i iscrpljivanja međusobnim sukobima (vidljivim ili pritajenim). Puno energije troši se na međusobne sukobe, umjesto da se usmjeri na kreativno stvaranje rezultata.
Ako uspijemo smanjiti svoj ego na poslu, smanjuju se i tenzije, te raste osjećaj međusobne suradnje. Ljudi se bolje razumiju, smanjuje se ili potpuno nestaje konkurencija, a povećava timski rad. Energije pojedinaca multipliciraju se i stvaraju iznimne rezultate. Efikasnost raste uz smanjeni napor. Pojedinac na kraju radnog dana odlazi kući bez pretjeranog umora i u svoj dom unosi pozitivnu energiju. To mu omogućuje kvalitetan odmor i spremnost za sljedeći radni dan.
Kako izbjeći igru ega na poslu? Prije svega, radeći na razumijevanju sebe i svog ega. Posljedica toga bit će i bolje razumijevanje drugih, što je pretpostavka za bolju suradnju i zaobilaženje zamki koje pred nas stavlja ego. Više o procesu savladavanja ega pročitajte ovdje.