Na kraju, pogled u sebe…

Vrijednost o sebi kao nekom tko postoji zato što postoji, ne  zato što u nešto ili nekoga vjeruje… Mudrost je zrelost odustajanja od spašavanja i žaljenja.

Kako bi prolazili dublje i dublje, nije nekad najugodnije  sjesti u Ništa, OM, OM, OM ili čamiti – “JA sam ništa “. “JA sam ništa”, “JA sam ništa” – opet još jedno vjerovanje!!! To je super! Ali nije. Tako se rađaju:

“PROSVIJETLJENI”:
Biti prosvijetljen, a biti na oprezu, od sebe ili svijeta, znači  još uvijek vjerovati u dobro i loše… Gle, on/oni/ljudi su ništa, ja sam nešto!

i

“NEPROSVIJETLJENI”:
“On je nešto ja sam ništa”. Česta klopka takvog stava je prihvaćanje uloge žrtve… Ajmo odmah ‘u sridu’ -ISCJELJIVANJE NIJE DUHOVNOST! To je posao! Jedna razina komunikacije. Koja može biti prekrasna!!! A i ne mora! Pustite iscjelitelje da rade svoj posao, ne krivite ih za nešto, a isto tako pustite svoj osjećaj obveze,  predavanja moći, dužnosti BITI KRIV i NEDOSTATAN. Da ima jedan, TAJ, koji će vas spasiti. Vjerujte sebi i idite tamo gdje vas netko želi zbog vas a ne zbog sebe. Taj vas neće čak ni željeti (možda malo:)), više će vas ljubiti. AKO VAS ON PAK ŽELI ZBOG VAS? Ooo!!! ONDA NISAM NI SAM ZA BACITI! 🙂

Ići negdje? Da, zašto ne, možda ne hodočastiti. Nego onako, lagano… Zato što vam je negdje dobro i zato što kad ste tamo, dobro je u konačnici i onima ono vas… Kad imate potrebu dobiti potvrdu izvana samo stanite, opustite se i recite:

Tko ima ovu potrebu?

Odgovor je JA.

Tko je taj Ja?

A iscjeljivanje k’o iscjeljivanje! Kad se radi kako spada – plemenita vještina izlaska iz ego-stanja, ulaska u  telepatsku komunikaciju i služenje.

Na koncu konca, i duhovnost je pojam…

Nema nikakve  sigurnosti za zgrabiti! Nema nikoga za spasiti! Da se možete kretati u priči zvanoj život, nije loše naučiti i odustati. Od starog sebe, uvijek kada je dosta nečega…

Dobro mi je – kako lijep osjećaj, stvaram dobro! ODLIČNO! Nije DA SAM DOBAR, nego mi je dobro, jer je. Super!

Slično je i sa LOŠE.  Loše mi je. Nije da sam loš, nego mi je loše.

Pitanje sebi? Tko je taj Ja kojemu je loše?

U cijeloj toj zbrci…

Možda vas okrive…

Tko me okrivio?

Kad god je netko grub prema vama… Možemo li baš toliko krivi biti samo mi?

Komunikacija je jezik Srca… A otvaranje Srca strahom, nije način. Nekad nam pomogne da se vratimo sebi, ali to nije način. Kaže se ‘Od Srca Srcu’, a to se bogme i prepozna 🙂

Možda osjetite svoj dio krivnje….

Tko je kriv?

Tko je taj Ja?

U SADAŠNJEM TRENUTKU,
ne može biti kriv nitko tko je nešto napravio! – kontemplirajte

Zbog cijele ove zbrke, zato je možda najbolje u međuvremenu, između vremena kojeg imate i onog kojeg nemate, opustiti se. Prođite tijelo, udahnite, slušajte muziku… nešto… nije potrebno puno… svako ima svoju praksu… i prakse se na koncu mijenjaju… maštajte, osjećajte…

MAŠTAJTE, OSJEĆAJTE! To stvara osjećaj vrijednosti. Osjećaji i mašta su energija… Budite blagi prema sebi, stanite, promotrite i razmislite! I MAŠTAJTE!