Odluka predstavlja odabir jedne od dviju ili više raspoloživih mogućnosti. U našem slučaju, odluka je posljedica uočavanja, razumijevanja, prihvaćanja i analize problema.
Ako smo sve prethodne faze prošli smireno i svjesno promatrajući situaciju u kojoj se nalazimo, odluka će doći sama od sebe. Ona u jednom trenutku može predstavljati i olakšanje, jer postajemo svjesni da smo rješili neki problem koji nas je više ili manje mučio.
Kad govorimo o egu i njegovim stavovima kao uzročnicima problematičnih situacija, može nam se nametnuti jedna logična odluka – MIJENJATI SEBE. Naime, ako smo postali svjesni svog utjecaja na neku situaciju, jedino što možemo (i smijemo) učiniti je započeti s promjenama svojih stavova i razmišljanja. Na taj ćemo način promijeniti svoje shvaćanje cijele situacije, a time vrlo vjerojatno i riješiti problem. Nipošto ne smijemo tražiti od drugih osoba da se mijenjaju. Na to nemamo pravo! Osim toga, time bismo pokušali prebaciti odgovornost na druge, a znamo da je preuzimanje odgovornosti jedan od prvih koraka na putu osobnog razvoja.
Odluku da ćemo se promijeniti (kad kažemo mijenjati ‘sebe’, mislimo mijenjati svoj ego) treba pratiti i namjera. To je smireni osjećaj da ćemo nešto učiniti, bez puno emocija ili komentara od strane uma. Ako uspijemo postići takvo stanje (namjeru), uspjeh nam je zagarantiran – promjena će biti brza, relativno laka i trajna. Ukoliko postoji puno emocija vezanih uz našu želju da se promijenimo ili ako puno razmišljamo o tome da li da nešto mijenjamo ili ne, očigledno nismo problem prihvatili i preuzeli odgovornost. Još uvijek ga pokušavamo ‘gurnuti pod tepih’ i očigledno je da odluka još nije zrela za donošenje. U tom slučaju ne treba forsirati, već se vratiti na početak, pokušati ponovno razmotriti problem i shvatiti ga u potpunosti. Tek tada treba pokušati donijeti novu odluku i pritom pratiti da li se javljaju jake emocije i bura misli. Ako toga nema, odluka je utemeljena i možemo je početi provoditi u djelo.