Utjecaj ega na odnos supružnika neminovno proizlazi iz roditeljskog odgoja kojeg svaki supružnik, svjesno ili nesvjesno, unosi u bračunu zajednicu. U najvećem broju slučajeva ego vrlo snažno utječe već na odabir partnera i razvoj veze koja u konačnici može dovesti do odluke o zajedničkom životu.
Tijekom odrastanja, dijete u većini slučajeva promatra ponašanje svojih roditelja jednog prema drugom i podsvjesno pamti uočene obrasce. Odnose svojih roditelja dijete smatra ispravnim i preuzima isti ili slični model ponašanja. U većini slučajeva, primijenit će taj model u odnosu sa svojim supružnikom. Ponekad dijete može uočiti i negativne strane odnosa svojih roditelja, pa se može javiti misao “Ja neću biti takav/takva!”. Međutim, moć podsvjesnog programiranja toliko je jaka da se i negativni obrasci roditelja često ponavljaju u našim životima.
Odabir partnera u velikoj mjeri ovisi o našem egu, jer često puta biramo osobu koja će mu pogodovati. Svaka veza uglavnom započinje igranjem ‘uloga’, što je tipična ego-karakteristika. Obje osobe ‘glume’ i pretvaraju se onoliko koliko misle da će se svidjeti drugoj osobi (tj. njenom egu!). Ta gluma je u jednoj mjeri svjesna, ali nosi u sebi i komponentu podsvjesnog. I tako se dvije osobe zaljube, vjerujući kako su pronašle idealnog partnera. Ta zaljubljenost traje određeno vrijeme, ali se mijenja paralelno sa sve boljim upoznavanjem druge osobe. Partneri s vremenom odbacuju pojedine dijelove svojih uloga i tako se približavaju centru svog ega koji je i stvorio sve te uloge. Ako su oba ega dovoljno komplementarna, veza može potrajati i dugi niz godina. Osobe su zadovoljne odnosima ega, ali ne produbljuju odnos otkrivanjem svojih duhovnih bića. Na taj se način zaljubljenost pretvara u jednu vrstu ljubavi, koja vremenom prerasta u poštovanje i ugodan suživot. Ovakav scenarij nije pretjerano čest i većina nas smatra da su osobe koje uspiju ostvariti takvu vezu sretne i da imaju ispunjen život.
Drugi slučaj dijeli početnu fazu s prethodnim. Zaljubljivanje ega odvija se na isti način, kao i postupno odbacivanje uloga. Međutim, kada padnu maske, osobe mogu otkriti da su u većoj ili manjoj mjeri nekompatibilne. To zapravo znači da ego jedne osobe ne ispunjava potrebe ega druge osobe i obrnuto. Javljaju se trzavice koje prerastaju u sukobe koji mogu trajati jako dugo i uzrokovati čak i obiteljsko nasilje. Jedan dio ovakvih veza završi razdvajanjem partnera, koje već ranjenom egu (zbog neispunjenih obećanja partnera) prouzrokuje dodatne traume i komplekse. Ovi slučajevi su razmjerno česti, naročito u današnje vrijeme kada kulminiraju stalne promjene koje utječu na rast sumnji, strahova i opće nesigurnosti kod većine osoba (sumnje i strahovi produkt su uma – ega).
Možemo si postaviti pitanje kakva je onda prava ljubav? Odgovor je vrlo jednostavan – prava ljubav je BEZGRANIČNA i BEZUVJETNA. Takva ljubav moguća je jedino kada se spoje dva istinska bića. Ako počnemo analizirati što znače te dvije riječi, zapetljat ćemo se u niz definicija i pretpostavki uma (i ega). Pojavit će se ‘ali’, ‘ako’, ‘možda’ ili neki drugi oblik sumnje ili dokazivanja i udaljit ćemo se od biti. A bit je u dvije riječi – BEZGRANIČNO i BEZUVJETNO. Ako odbacimo svako tumačenje, možda ćemo se približiti samoj biti bezgranične i bezuvjetne ljubavi. To znači voljeti nekoga baš takvog kakav on je i bez obzira što je učinio. To znači voljeti njegovo stvarno biće, a ne samo njegove fizičke ili umne karakteristike. To znači odbaciti sve maske i uloge i prepustiti se plesu dvaju bića bez ikakvih zahtjeva ili uvjeta. Rijetki su parovi koji su postigli ovaj stupanj, a vjerujem da mnogi o njemu niti ne razmišljaju na ovaj način.
Ako se sad vratimo svatko na svoj život i usporedimo svoj odnos prema partneru/partnerici s bezuvjetnom ljubavi, vjerujem da ćemo vrlo lako uočiti razlike. U svakoj od tih razlika možemo otkriti utjecaj ega! A on se ogleda u tome da nas naša supruga/suprug može povrijediti, da se na nju/njega ljutimo i od njega nešto zahtijevamo, da o njemu ponekad loše mislimo ili govorimo i tako u nedogled. To nije bezgranično, a još manje bezuvjetno. Dok god si postavljamo određena pravila kojih se moramo pridržavati mi sami ili druga osoba, naše biće se neće moći pojaviti u svom punom sjaju i ostvariti pravu ljubav s drugim bićem. Sjetimo se samo koliki je broj tih pravila – ili su to samo izgovori za naše vlastite mane i propuste. Postanimo svjesni bar jednog malog dijela i već smo uspjeli!