… ako razmislimo o svim ovdje nabrojanim utjecajima ega, nameće se zaključak da uopće nije bitno jesmo li u odnosu s roditeljima, djecom ili supružnikom, radnom okolinom ili susjedima. U svakom od tih odnosa glavnu riječ vodi ego. Prema tome, igramo uloge, nosimo maske i tako stvaramo lažni odnos s drugim osobama. Glumimo cijeli život i onda se čudimo kako su nam odnosi komplicirani i naporni.
A potrebno je samo ‘stati na loptu’ i postati svjestan igre ega. I onda započeti s radom na sebi, započeti otkrivati to unutarnje biće kojeg najčešće nismo niti svjesni, započeti gledati sebe drugim očima. Započeti gledati druge novim očima. Prestati se pretvarati, prestati lagati samog sebe i sve ljude oko sebe. Prestati glumiti stotine uloga, jer za svaku osobu imamo drugu. Uroniti u svoje biće i otkriti pravoga sebe. I dozvoliti tom biću da izađe na površinu i zabljesne punim sjajem. Tek tada ćemo biti jedna osoba, jedinstvena i neponovljiva. I privući u svoj život sve ono što tražimo i zaslužujemo. Tek tada ćemo živjeti!
Sve ostalo je samo preživljavanje i ‘spavanje’. Čekanje da život prođe uz onu prastaru: ‘Takav je život!”.
Treba li zaista biti takav? Postoji li drugo rješenje?