Ako vas je nešto od ovoga što smo dosad napisali o umu i egu zainteresiralo, sigurno se pitate kako možemo znati kad postupamo iz uma (ili ega), a kada ne, tj. kad postupamo iz ‘srca’ (svojeg duhovnog ja, dubine svog bića, duha ili kako god zvali naše istinsko jastvo).
Jedan od načina je pratiti svoje osjećaje. Npr. ako nam na pamet padne neka misao ili ideja, zastanimo trenutak, umirimo um i zapitajmo se: “Da li ja to stvarno želim?”. Pratimo svoj osjećaj dok mislimo o tome i ako je osjećaj dobar (sreća, ugoda, mir, spokoj), velika je vjerojatnost da se radi o srcu. Naime, ako uspijemo barem malo umiriti um (tako da u njemu bude samo jedna misao koja nas zanima, a ne cijela rasprava o njoj i dokazivanje za ili protiv…), naš osjećaj dobro/loše, mir/nemir, ugoda/nelagoda i sl. reći će nam da li je misao ispravna ili ne.
Drugi način je analizirati misao i to tako da pokušamo razumjeti (shvatiti) što nas je na nju potaknulo i kakvu korist od nje imamo. Analiza će biti lakša i uspješnija, ako se uspijemo ‘odmaknuti’ od misli i promatrati sebe kao da se radi o drugoj osobi. Tako možemo postati donekle objektivni promatrač, koji može prosuditi otkuda je promatrana misao došla (srce ili um). Ova metoda je prilično teška, jer je potrebno umiriti um (što je vrlo teško, jer je on veliki brbljavac), te analizu načiniti pomoću ‘neutralnog’ razmišljanja (koje se opet odvija u umu).
Treći način je zapitati se što bismo učinili u određenom slučaju da smo sada dijete. Pokušajte se mislima vratiti u svoje djetinjstvo i trenutnu situaciju doživjeti očima djeteta. Ako to uspijete zamisliti, moguće je doživjeti dječju radost (ako je misao ispravna) ili dosadu i odbojnost (ako se radi o zahtjevu uma/ega). Čak je moguće na tipično dječji način osjetiti kako je ideja glupa.
Svatko će, naravno, pronaći svoj način smirivanja uma i procjenjivanja izvora neke misli (tvrdnje, ideje, djela i sl.). U različitim periodima svog života, koristio sam sve što mi je tog trena palo napamet. Kako sam sve više razotkrivao djelovanje svog ega, postajalo mi je lakše odvojiti um od srca. U svakom slučaju, to je proces koji traje određeno vrijeme, ovisno o tome koliko je nečiji um (ego) jak i da li postoji jaka volja za njegovim razotkrivanjem.