Utjecaji na formiranje uma neke osobe direktno su povezani s formiranjem njenog EGA. Naime, paralelno s odrastanjem, odgojem i obrazovanjem, dijete (u svom umu) počinje formirati i sliku o samom sebi – EGO. Na taj način počinje odvajanje mlade osobe od njenih duhovnih korijena i stvaranje ‘lažne slike’ o sebi – dakle ega!

Proces stvaranja ega odvija se tijekom cijelog života, ali je najintenzivniji u mladosti. Podložan je promjenama ovisno o razini svijesti svake osobe.

Primjera je bezbroj, a ovdje ću spomenuti samo jedan: osoba koja ima dobro plaćen posao može se osjećati više vrijedna od one koja radi na slabije plaćenom radnom mjestu. U ovom slučaju, dakle, osjećaj vrijednosti je povezan s radnim mjestom i ostvarenom plaćom (što je posljedica trenutnih trendova u društvu). Istovremeno, manje plaćena osoba može biti obrazovanija, načitanija, imati puno bolje društvene vještine, biti bolji roditelj, razumjeti druge ljude itd., ali se osjećati manje vrijednom, jer nije ostvarila ‘društveni cilj’ koji se trenutno eksponira. U tom slučaju osjećaji vrijednosti kod obje osobe proizlaze iz ega, dakle nametnutih društvenih normi, a ne iz stvarnog osjećaja vrijednosti i zadovoljstva proisteklih iz dubine bića neke osobe.

Ego svakog od nas ima odlučujući utjecaj na naš život. Naime, često puta nismo niti svjesni koliko naših reakcija, odluka, djela, misli i sl. ima korijen u egu. Na taj način one nemaju podlogu u dubini našeg bića, već u ‘slici o sebi’ koju je stvorio utjecaj naše okoline. Ta ‘slika’ (ego) predstavlja zapravo ono što naša okolina očekuje od nas, a mi se trudimo ispuniti kako bismo bili prihvaćeni i afirmirani (pohvaljeni, nagrađeni, vrednovani na bilo koji način).

Možete se zapitati kakve to ima veze sa životom. Ima i to velike!

Ako živimo u egu i iz ega, onda nikada ne možemo biti trajno zadovoljni. Kad postignemo jedan cilj, um pred nama stvori drugi. I tako u nedogled. Osim toga, stalno imamo osjećaj da ne postižemo dovoljno, što često dovodi do frustracija i emotivnih lomova. Nakon nekog vremena (najčešće kad se umorimo ‘od života’), počnemo se pitati čemu sve to, koja je svrha, gdje je kraj? A odgovora nema….. Samo niz ‘uspjeha’ koji blijede i ostavljaju emotivnu pustoš iza sebe.

Neki ljudi shvate igru ega i potraže drugo rješenje, a drugi rezignirano kažu: “Takav je život…”. Svatko od nas odabire u koju će se grupu svrstati.