Možda zvuči paradoksalno, ali utjecaj ega na funkcioniranje osobe uglavnom je jako velik. Što se ego više razvija, osoba se udaljava od svojih duhovnih korijena i funkcionira u izmijenjenom stanju, pod utjecajem ega.
Da li je to dobro ili loše?
Stari mudraci s Istoka kažu da ne postoji dobro i loše, sve je savršeno. Svaka dualnost, pa tako i dobro-loše, samo je posljedica razmišljanja i djelovanja našeg uma.
Međutim, utjecaj ega na našu osobnost može se (uvjetno) okarakterizirati kao negativan, ukoliko ego sprečava razvoj nas samih u svijetu koji nas okružuje. Točnije rečeno, razvoj naše osobnosti ne ide u pravcu osobnog duhovnog (i s njim povezanog svjetovnog) rasta, već je vođen zahtjevima ega. Na taj nas način ego udaljava od naše svrhe zbog koje smo došli na ovaj svijet. Ponekad smo toga svjesni (ili ‘podsvjesni’), pa se javlja prikriveno nezadovoljstvo koje često puta ne znamo objasniti. To nas vodi do čudnih reakcija i ponašanja koji opet imaju za posljedicu narušavanje našeg odnosa s okolinom. I tako se vrtimo u krug….
Ego često uzima ulogu našeg ‘savjetnika’. Budući da je nastao u našem umu, javlja nam se kroz misli u obliku raznih prijedloga, pretpostavki i savjeta. I tako brblja cijeli dan, postavlja pitanja, često daje i odgovore, a taj je proces ponekad toliko automatiziran da ga gotovo nismo niti svjesni. I tako nas ego gurka u raznim smjerovima, kreira naše stavove, ponašanje, odnose, živote… Nameće se pitanje što je u tome loše? Odgovor možda nije odmah jasan. Ali, ako se sjetimo da je ego umjetna slika koju imamo o sebi, a nastala je na temelju djelovanja naše okoline, postaje jasno da EGO NISAM JA! Prema tome, taj utjecaj ne dolazi iz našeg stvarnog bića (duha, svjesnosti ili kako ga god želimo zvati), već od umjetne slike koja je produkt okoline. Nas, dakle, kroz ego savjetuje naša okolina i na taj način kreira naš život.
Ponekad sretnem ljude koji odlično balansiraju ego i koji su oko sebe stvorili prilično uravnoteženu radnu i životnu sredinu. Kod njih je prividno sve u redu, ali ispod površine uvijek postoji potencijalni nemir. Često puta takve osobe ne vide probleme kod svojih najbližih, jer su svoj život dobro uravnotežili. Međutim, njihovi bližnji u većini slučajeva ne mogu pratiti takvo balansiranje i, prije ili kasnije, dolazi do pucanja. Sukob se javlja jer se osoba iz bliske okoline neko vrijeme uklapa u takvo balansiranje, ali to je samo privremeno, tako da kod nje s vremenom raste nezadovoljstvo. Dolazi do sukoba i balans se narušava. Prema tome, čak niti dobar osobni balans ega ne znači ‘vječni’ mir i sretan život. Sve dok ego na bilo koji način upravlja našim postupcima, odvojeni smo od svoje svrhe i ne možemo s okolinom postići savršeni sklad i mir.
O utjecaju ega na ostale dijelove našeg života možete pročitati u nastavku. Započnimo s odnosom ega i naših roditelja.